*

..veceras zelim samo da tiho sapnem ono.. ono sto sam od tebe trazila da vise ne izgovaras.. ..i nemoj… ono sto sam obecala da i ja necu vise tebi govoriti.. .. i necu… .. zelim, al necu.. i dok pogledom doticem ono sto imam od tebe sapnucu to, ali samo u sebi.. tako je bolje……

Nastavi čitanje →

*

Rijeci su poput jutarnje rose…. trenutne i tako lijepe, ali sa prvim zrakama sunca nestanu. Znaju boljeti, znaju goditi… znaju biti tako primamljive, ali su oni u stvari privid koji mi stvaramo. Dijete vas ne razumije ako mu pricate, ali ako mu pokazete to sto pricate i docarate osjecajima, potkrijepite dokazima ono vas razumije i…

Nastavi čitanje →

*

Postao si moja stvarnost, ali ostao i kao fantazija u oblaku moje maste, tamo gdje spavaju san i java… zagrljeni, pripijeni kao jedno tijelo… nedjeljivi, zauvijek spojeni… tamo gdje moja zelja tiho i beskonacno zeli a njeznost pretvara se u beskrajno more……. ……. Taj oblak ce uvijek biti tu – za tebe ljubavi moja, za mene……

Nastavi čitanje →

*

Dodji i daj mi snagu jer osjecam nemoc u zelji da sam pored tebe. Uzmi svoj najnjezniji dodir i dodji.. pokloni mi ga. Dodji i daj mi u snu to sto je java od mene opet sakrila.. ..I ti ces doci .. Uzeces me u narucje i nosices me kroz trnje i maline.. Obaviti cu njezno…

Nastavi čitanje →

*

Moje srce kao da je prestalo kucati svoj ritam. Mozda vise nisam ni ziva… ali znam da nisam ni mrtva. Oko mene zivoti se radaju, stare i umiru, a ja ostajem ista. Poput lutke sam sto se otrgla sa konca lutkara ne znajuci kuda pripada…

Nastavi čitanje →

*

„Zasto cutimo? Zato sto nekad cutanjem kazemo vise nego sto bi mogli sa hiljadu rijeci, jer postoje rijeci koje nekad vise vrijede kad se neizgovore, ali postoje i one koje morate da izgovorite u pravom trenutku da vas ne bi razorile, da bi imale istinsku tezinu, vibraciju, moc i znacenje. Cutimo zato sto cutanjem stitimo…

Nastavi čitanje →

*

“……. U sjeni svijece sto dogorijeva igra se zivot svjetla i tame sa sjenkama bjezis pred mojom rukom ostavljajuci nas ……” ali „Ja jos stojim u bezvremenskom prostoru na pola puta do plavog sutona… Jos se nadam… Jos cekam dodir tvojih ruku… Tvoj pogled da u caroliji njegove snage nestanem…”

Nastavi čitanje →