Sapat....

Stavit ću ruku na svoje srce - i tamo si ti...

24.01.2008.

*

Rijeci su poput jutarnje rose.... trenutne i tako lijepe, ali sa prvim zrakama sunca nestanu.
Znaju boljeti, znaju goditi... znaju biti tako primamljive, ali su oni u stvari privid koji mi stvaramo.
Dijete vas ne razumije ako mu pricate, ali ako mu pokazete to sto pricate i docarate osjecajima, potkrijepite dokazima ono vas razumije i upija. Dijete ne moze zivjeti bez ljubavi samo od rijeci. A dali mi mozemo?
I mi smo dijeca u dusi... barem bi to trebali ostati kroz cijeli zivot jer samo dijeca znaju voljeti cisto i jednostavno.
A dijete u meni je ocigledno zivo... i dise jer osjecam da te jednostavno volim, ali..... to dijete trenutno ima potrebu da mu opet izmamis osmijeh na licu....